Zovem se Crveno

Ne smatram da sam uvrnut kad ulicom razgovaram sa kućama i drvećem kao sa živim bićima. Kada namigujem travi. Kada masem nekom oblaku...

15.03.2013.

Requiem for a dream

Davno sam prestala da pišem. Sad prestajem da osjećam. Ako skupim dovoljno snage za duplo priznanje, ako pronađem sve izgubljene blogere, ako uhvatim sve neuhvatljive riječi - možda vam priznam život u posljednje 3 godine. (Ako je neko "moj" još uvijek tu, aktivan i piše, bila bih sretna, presretna, da mi se javi)

04.08.2011.

...

Ovo nije ispovijest, ovo je gore nego molitva.
Hiljadu puta od jutros kao nekad te volim.
Hiljadu puta od jutros ponovo ti se vraćam.
31.07.2011.

...

Čega se to vas dvojica igrate? Ničega, rekao sam. On se boji, a ja mu čuvam strah.

27.07.2011.

Zauvijek - Sa mnom bez mene

"....na svu sreću, ja ti ne mogu pomocći
i umoran sam od tražnja rešenja,
koje je uvek na dohvatu naših kratkih ruku.
I prolazi vreme, ruke nam jačaju,
ali ne rastu.

A da zakoračis?
ne, ne smeš prva,
a ja ne mogu biti ispred tebe.
Da krenemo skupa?
ko bi se toga setio?

Ne kradi mi međuvreme,
ako već ne osećas svoje.
postaću hladan i promeniću se,
ali kad-tad cu eksplodirati.
Ko će da skuplja parčiće? Ti?
pa ti ne možeš da me skupiš ni sastavljenog.

Ne kradi mi međuvreme.
ono nije naše.
Ono je moje.
i nije između nas.
Ono je između mene i mene!

Ne kradi mi međuvreme,
bojim se - upašćes u njega.
Ne kradi mi sebe od mene,
budalo glupa.
Postaćeš međuvreme
i ostaćeš zauvek sa mnom bez mene."

14.07.2011.

Vrati mi moje krpice

Padni mi samo na pamet, Misli moje obraz da ti izgrebu. Iziđi samo preda me, Oči da mi zalaju na tebe. Samo otvori usta, Ćutanje moje da ti vilice razbije. Seti me samo na sebe, Sećanje moje da ti zemlju pod stopalima raskopa. Dotle je među nama došlo. Image and video hosting by TinyPic

12.07.2011.

Absurdité

Image and video hosting by TinyPic

12.07.2011.

Nakon godinu i .... Otprilike.

Saluti !

26.06.2010.

Oh, zdrobi lažne dijamante.

Uronjena u mastilo oscilirajućih kapljica, pikantno okrećem zjenice u smjeru kazaljki na satu.
Jedan primitivac.
Plešemo po kiši. - Bojimo se prostora.
Krećem se umjereno. Robot u meni. Kontrukcija na odstojanju.
Spektakl mojih koraka utisnut u bizarnu kopiju ljudskih potreba.
Režiser u meni, u vremenu tromom, sjećanju sporom - spušta špil na opustjeli parket svijeta.
Rodi se san.
I moje riječi nestaju u začetku. S njima vodim rat !



Sati i minuti.

Zovem se Crveno. - Pod nebeskim šeširom.

17.06.2010.

It was called; Perfect !

Ustaljena fraza da svako ljeto donosi jednu novu ljubav, u mojim
 ušima nema prizvuka. Ono, što ovo užareno sunce može, sa
prvim zrakama da donese jednoj čeznutljivoj prilici samo
je svitanje uspomena jednog prošlog vremena.
Zrak bez osjećaja. Beživotan, surov, prožet jednom
nostalgijom.
Uronim tako u to beščulno stanje, jedan bestjelesni
ambijent potreba za tobom i slika izrone.
***
Već danima želim da odem do one naše klupe. Možda su je
djeca već i slomila. Možda vjetrovi uništili, kiše saprale
naše otiske...
Tu si me nekad čekao, i svake minute zvao kada sam kasnila :)
I tu sam obećala da ću da ti kupim brnjicu, da ti zabranim
poljupce... Bilo ti je smiješno :)
A ja sam uživala... U svakom tvom' pogledu.
A ti bi skočio bi svaki put kada bi nešto prozujalo pored klupe,
bojeći se, poput malog' djeteta.  A ja sam noćima lagala sa idem
 pratit' prijateljicu koja nikad nije otišla u Austriju, i
iskorištavala svaku sekundu mog' dozvoljenog izlaza da
upijem zrak koji ti dišeš.



Jedno ljeto je bilo čarobno. Bio si moj. Osjećala sam to.
I sad osjećam.To nisi bio ti, ovaj sada, onaj prije. Ne...
Oo, bili smo savršeni. Da si samo znao ti...

08.04.2010.

Onda - Najezda trome krvi bi.

O tome pjesme neće biti.
Samo će vječnik usnuloga oka, krišom da se pita:
Šta to biješe skriveno, ispod kože njene zarobljeno, što kao larva svoj preobražaj traži, u jednom biću kojeg' još ne vidje ?


Stariji postovi

Zovem se Crveno