Zovem se Crveno

Ne smatram da sam uvrnut kad ulicom razgovaram sa kućama i drvećem kao sa živim bićima. Kada namigujem travi. Kada masem nekom oblaku...

26.06.2010.

Oh, zdrobi lažne dijamante.

Uronjena u mastilo oscilirajućih kapljica, pikantno okrećem zjenice u smjeru kazaljki na satu.
Jedan primitivac.
Plešemo po kiši. - Bojimo se prostora.
Krećem se umjereno. Robot u meni. Kontrukcija na odstojanju.
Spektakl mojih koraka utisnut u bizarnu kopiju ljudskih potreba.
Režiser u meni, u vremenu tromom, sjećanju sporom - spušta špil na opustjeli parket svijeta.
Rodi se san.
I moje riječi nestaju u začetku. S njima vodim rat !



Sati i minuti.

Zovem se Crveno. - Pod nebeskim šeširom.

Zovem se Crveno