Zovem se Crveno

Ne smatram da sam uvrnut kad ulicom razgovaram sa kućama i drvećem kao sa živim bićima. Kada namigujem travi. Kada masem nekom oblaku...

15.03.2013.

Requiem for a dream

Davno sam prestala da pišem. Sad prestajem da osjećam. Ako skupim dovoljno snage za duplo priznanje, ako pronađem sve izgubljene blogere, ako uhvatim sve neuhvatljive riječi - možda vam priznam život u posljednje 3 godine. (Ako je neko "moj" još uvijek tu, aktivan i piše, bila bih sretna, presretna, da mi se javi)

Zovem se Crveno